ZRAKOPLOVSTVO u Hrvatskoj

Početci zrakoplovstva u Hrvatskoj vezani su uz teorijska djela hrvatskih znanstvenika koji su se bavili zamislima o letenju. Korčulanin Vinko Paletin (1508‒1575) je u predgovoru prijevoda na talijanski knjige Umijeće plovidbe (L’arte del navigar, 1554) Pedra de Medine predvidio mogućnost čovjekove plovidbe nebeskim visinama. Šibenčanin → Faust Vrančić u svojem je djelu Novi strojevi (Machinae novae, oko 1615), razradio konstrukciju padobrana, a padobranca nazvao Letećim čovjekom (Homo Volans); iako postoje i raniji grubi opisi te naprave, Vrančića se smatra njezinim izumiteljem. U doba prvih letova zračnim balonima potkraj XVIII. st., Dubrovčanin → Ruđer Josip Bošković spominje rješenja za upravljanje njima, dok Zagrepčanin → Franjo Josip Domin, prvi u Ugarskoj i Hrvatskoj, provodi pokuse s modelima balona te u djelu Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus, 1784) opisuje fizikalne zakonitosti leta aerostata, daje detaljne naputke i proračune za izradbu balona.

Prvi let zrakom u Hrvatskoj izveo je → Krsto Mazarović iz Perasta, poletjevši balonom u Zagrebu 1789., samo šest godina nakon prvoga leta u svijetu. Godine 1825. s istog je mjesta balonom tipa montgolfier poletio i Bečanin Joseph Wibmperger. Mnoge letove balonom nad hrvatskim gradovima izvodio je talijanski akrobat i letač Giacomo Merighi 1889‒96., koji je 1889. u Zagrebu dao sašiti balon Grad Zagreb, prvu letjelicu izrađenu u Hrvatskoj. U jeku zanimanja javnosti za letenje balonom, austrijski časnik Franz Mannsbarth dopremio je u Zagreb 1905. balon Turul, kojim su 1905‒06. letjeli → Ferdinand Budicki i drugi odvažni Zagrepčani.

Zagrepčanin → David Schwarz konstruirao je i patentirao 1896. prvi zračni brod s aluminijskom krutom konstrukcijom u svijetu, a probni je let izveden u Njemačkoj 1897. On je još 1893. gotovo završio gradnju takva zračnog broda u Rusiji, te razvio posebnu slitinu zrakoplovnog aluminija, preteču duraluminija. Na osnovi Schwarzovih nacrta, Ferdinand von Zeppelin je gradio zračne brodove takve konstrukcije (cepeline) od 1901.

Snažan poticaj razvoju zrakoplovstva na tlu Austro-Ugarske davali su hrvatski vojni zrakoplovci. Nakon osnutka prve balonske zrakoplovne postrojbe u Beču 1893., njezin zapovjednik je 1897. postao letač i časnik → Ivan Starčević, rodom iz Gospića, a 1903. i Samoborac → Josip Korvin, koji je postao poznat 1906. preletjevši balonom La Manche. Austrougarski vojni letač → Viktor Klobučar od 1910. radio je na razvoju mornaričke zrakoplovne komponente opremljene hidroavionima, kojom je zapovijedao 1910–13. Razvio je sustav zrakoplovnih baza i uporišta na istočnoj obali Jadrana, ustrojio sustav obuke pilota, prvi u Monarhiji poletio s mora 1912. te utemeljio pilotsku hidroavionsku školu u Puli 1913. Zapovjednik zrakoplovstva kopnene vojske (isprva Odjel zračnih brodova) bio je 1912–18. → Emil Uzelac, koji je zaslužan za razvoj suvremenoga ratnog zrakoplovstva Austro-Ugarske Monarhije.

Peruanski zrakoplovac hrvatskoga podrijetla → Ivan Bjelovučić od 1910. pobjeđivao je na mnogim letačkim mitinzima diljem Europe, 1911. u Peruu je ustrojio pilotsku školu i utemeljio ratno zrakoplovstvo, 1912. bio je proglašen najboljim francuskim pilotom, a 1913. je izveo prvi uspješan let preko Alpa.

Zlatno doba hrvatskog zrakoplovstva na hrvatskom ozemlju obilježio je niz ranih zrakoplova, konstruiranih nekoliko godina nakon prvih letova braće Wright. Prvi hrvatski zrakoplov, konstrukcija → Slavoljuba Eduarda Penkale, na kojem je radio od 1908., poletio je na vojnom vježbalištu kraj potoka Črnomerca u Zagrebu 25. VI. 1910., a njime je upravljao prvi hrvatski civilni pilot → Dragutin Novak. Ipak, nezadovoljan konstrukcijom, Penkala je prekinuo daljnji rad na njemu.

U Subotici je → Ivan Sarić 1910. počeo raditi na konstrukciji vlastita zrakoplova, kojim je potkraj godine izveo uspješan let pred okupljenim mnoštvom, što je bio jedan od prvih javnih letova u tadašnjoj Ugarskoj.

Prvi javni let zrakoplovom u Hrvatskoj ostvaren je iste godine, a izveo ga je slovenski konstruktor Eduard Rusjan, koji je s bratom Joškom (→ Rusjan) na poziv → Mihaila Merćepa došao u Zagreb, gdje su braća uz Merćepovu novčanu potporu izgradila zrakoplov. Joško je nakon bratove pogibije u Beogradu 1911 (prva zrakoplovna žrtva na ovim prostorima, 34. u svijetu) nastavio u Zagrebu graditi zrakoplove uz pomoć D. Novaka, koji je i pilotirao njima.

Iz razdoblja uzleta hrvatskoga zrakoplovstva ostala su zabilježena i mnoga druga imena. Riječanin → Guido Prodam, koji je boraveći u Budimpešti svladao letačko umijeće i izgradio tri zrakoplova, bio je prvi pilot u Austro-Ugarskoj koji je 1911. letio nad morem u Kvarnerskom kanalu. Jedan od prvih hrvatskih pilota → Ignacije Bulimbašić pilotsku je školu završio u Parizu 1913. kod L. Blériota, a kao pilot akrobat prvi je u nas izveo petlju (luping). Prva hrvatska pilotkinja i padobranka bila je → Katarina Matanović Kulenović, dobivši 1936. dozvolu sportskoga pilota; bila je prva žena u istočnoj Europi koja je izvela skok padobranom 1938.

Diplomiravši 1916. u Wismaru, → Rudolf Fizir postao je prvi školovani zrakoplovni konstruktor u Hrvatskoj. Poslije se istaknuo uspjelim konstrukcijama 18 zrakoplova, hidroplana i amfibija, među kojima se ističu njegov prvi dvokrilni zrakoplov iz 1925., kojim su ostvareni zapaženi sportski rezultati, te amfibija originalnih konstruktorskih rješenja iz 1931. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova → Stjepan Hosu i → Vladimir Tišma, konstruirali su prvu zračnu jedrilicu te se razvijalo sportsko zrakoplovstvo, kao osnova poslijeratnih uspjeha konstruktora jedrilica i jedriličara (→ Stanko Obad, Zvonimir Rain, Božidar Komac i dr.), te zrakoplovnih modelara (Emil Fresl, → Slobodan Babić, → Stjepan Bernfest, → Vilim Kmoch i dr.).

Poduzeće brodovlasnika i vlasnika brodogradilišta u Monfalconeu braće Kozulić, podrijetlom iz Maloga Lošinja, utemeljilo je 1924. prvi talijanski komercijalni zrakoplovni prijevoznik S.I.S.A., koji je od 1926. održavao hidroavionsku liniju između većih talijanskih gradova, te između Zadra, Maloga Lošinja, Trsta, Ancone i Venecije.

Tijekom II. svj. rata vodile su se na području Hrvatske zračne operacije. Od hrvatskih vojnih pilota u razmjerno snažnom zrakoplovstvu NDH isticali su se Franjo Džal, Mato Dukovac i Cvitan Galić, te u partizanskom zrakoplovstvu Franjo Kluz, Rudi Čajavec i dr. Od mnogih vojnih aerodroma najpoznatiji su bili Borongaj i Lučko (zrakoplovstvo NDH), te Vis i Zadar (partizansko zrakoplovstvo).

Nakon višegodišnje potisnutosti hrvatskoga zrakoplovstva u sastavu Jugoslavije, osamostaljenjem Hrvatske ono se ponovno afirmiralo. Jedan je od zrakoplovnih velikana iz novijega doba → Rudolf Perešin, hrvatski pilot koji je u listopadu 1991. zrakoplovom MiG-21 JNA prebjegao u Austriju, što je imalo znatan odjek u svjetskim medijima. Pristupivši Hrvatskomu ratnom zrakoplovstvu, poginuo je na borbenom letu za akcije Bljesak.

Izvor: Hrvatska tehnička enciklopedija